13:01 / 28.05.2021.

Autor: Nataša Leverić Špoljarić / Ana Vidić / HRT

Majstorski ciklus i Muzički biennale Zagreb: suvremena orkestralnost

MBZ

MBZ

Foto: Sven Sorić / MBZ / MBZ

Subota, 29. svibnja 2021. u 20 sati

Mala dvorana Doma sportova


Simfonijski orkestar HRT-a

Yalda Zamani, dirigentica

Papandopulo kvartet


John Cage: Four5 (izvodi Papandopulo kvartet)

-----------------

Michelle Agnes Magalhaes: After Spring, koncert za četiri udaraljkaša i orkestar

Solisti na udaraljkama: Francesco Mazzoleni, Krunoslav Benko, Luis Camacho Monteallegre, Andrea Pedron


Sanda Majurec: Springs, za orkestar


Matko Brekalo: Gaul, za orkestar (praizvedba, narudžba 31. MBZ-a)


Mirela Ivičević: Goldspell (izvodi Papandopulo kvartet)


Ivo Malec: Sigma, za veliki orkestar


Raphaël Cendo: Denkklänge, za orkestar

Yalda Zamani

Yalda Zamani

Foto: Nrda Navaee / promo

Yalda Zamani je dirigentica, istraživačica i izvođačica usmjerena na transdisciplinarni pristup u suvremenoj glazbi, računalnu kreativnost, kodiranje uživo i primjenu strojnih modela učenja u kombinaciji s tehnologijama za praćenje pokreta. Djeluje u Njemačkoj.


Kao zagovarateljica suvremene glazbe i dirigentica, redovito surađuje sa skladateljima diljem svijeta. Izravno je radila s dirigentima i skladateljima kao što su Salvatore Sciarrino, Helmut Lachenmann, Susanna Mälkki, Péter Eötvös, Bas Wiegers, Beat Furrer, Enno Poppe, Stefano Gervasoni, Gary Carpenter, Bernhard Gander, Stefan Keller i HK Gruber. Dirigirala je izvedbama raznolikih ansambala i orkestara u dvoranama i na festivalima kao što su Darmstadt, Klangspuren Schwaz, Wittener Tage für Neue Kammermusik, Time of Music u Finskoj, Wien Modern Festival, festivali Ultraschall i Klangwerkstatt u Berlinu, Gaudeamus Muziekweek u Utrechtu, IMPULS u Grazu, ZKM u Karlsruheu, opatija Royaumont u Francuskoj, Europski centar za glazbu Krzysztof Penderecki u Krakovu, Musikverein u Beču i dr.


Godine 2019. predvodila je praizvedbu skladbe Mondrian za čembalo i šest svirača Garyja Carpentera, nastale na narudžbu Kraljevskog filharmonijskog društva iz Liverpoola za Ensemble 10/10, te je izabrana za rezidencijalnu umjetnicu Europske mreže opernih akademija i Akademije Festivala Aix-en-Provence u Francuskoj. Prošle godine bila je asistentica na produkciji nove opere Salvatorea Sciarrina Il canto s'attrista, perché? u Gradskom kazalištu u Klagenfurtu te je nastupila uz Klangforum Wien i studente izvedbene prakse suvremene glazbe sa Sveučilišta za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu. Sudjelovala je u produkciji CD-a skladatelja Stefana Kellera uz ansambl Ascolta na Jugozapadnonjemačkom radiju. Ovo joj je prvi koncert sa Simfonijskim orkestrom HRT-a kao i na Muzičkom biennalu Zagreb.


Glazbeno obrazovanje započela je u Iranu gdje je pohađala privatnu poduku iz klavira, kompozicije i teorije glazbe te je stekla prva iskustva u dirigiranju kao asistentica u programima Iransko-austrijskog simfonijskog orkestra i Zbora Austrijskog kulturnog foruma u Teheranu. Istodobno je diplomirala informatiku. Poslije se pridružila dirigentskim tečajevima Georga Marka i Andreasa Stoehra u Beču te diplomirala na Sveučilištu za glazbu i umjetnost (MUK) u Beču. Pohađala je i predavanja iz kognitivne znanosti, neuroznanosti te umjetne inteligencije na Bečkom sveučilištu. Nakon prvoga nastupa sa Simfonijskim orkestrom iz Bratislave u ORF RadioKulturhausu u Beču, Ensemble Modern joj je dodijelio stipendiju zahvaljujući kojoj je radila s ansamblom te na Međunarodnoj akademiji ansambla Modern u Frankfurtu, što joj je donijelo magisterij i specijalizaciju u izvedbi suvremene glazbe na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Frankfurtu. Nedavno se pridružila multimedijskom kompozicijskom odjelu na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hamburgu kao istraživačica i doktorandica te se bavi istraživanjem primjene strojnog učenja, tehnologija za praćenje pokreta i okoliša proširene i virtualne stvarnosti u predstavljanju suvremene klasične glazbe, pod nadzorom Georga Hajdua, Jacoba Selloa i Alexandera Schuberta.


Nositeljica je Stipendije Start za uspješne mlade umjetnike u Austriji koju joj je dodijelilo austrijsko Ministarstvo obrazovanja, umjetnosti i kulture 2015., a umjetnički odbor platforme Ulysses Network – IRCAM u Francuskoj vidio je u njoj obećavajuću mladu dirigenticu 2017. – 2019. Plasirala se u polufinale i osvojila nagradu orkestra na Međunarodnom natjecanju dirigenata Glazbene mladeži u Bukureštu 2018., te pobijedila na radionici Das Kritische Orchester 2019. koju organiziraju Dirigentenforum i Deutsche Musikrat.


Od razumijevanja prirode interakcije između ljudi i sustava umjetne inteligencije u stvaranju glazbe do redefiniranja veze dirigenta i orkestra/ansambla, njezino istraživanje uključuje ispitivanje uloge smislene suradnje pri oblikovanju inteligentnih umjetničkih ekosustava koji odražavaju suvremene vrijednosti.


Papandopulo kvartet

Papandopulo kvartet

Foto: Damir Žižić / promo

„Najvažniji i s punim pravom najeksponiraniji domaći komorni sastav“, Papandopulo kvartet, čine četvorica hrvatskih saksofonista: Nikola Fabijanić, sopran saksofon, Gordan Tudor, alt saksofon, Goran Jurković, tenor saksofon i Tomislav Žužak, bariton saksofon. Njihovi koncerti redovito su praćeni burnim odobravanjem publike i pohvalama kritike.


Osobitu važnost pridaju promicanju suvremene glazbe hrvatskih i inozemnih autora, pa su tako praizveli skladbe Mirele Ivičević, Margarete Ferek Petrić, Ante Knešaureka, Frana Đurovića, Mattiasa Kranebittera, Juliana Gamischa, Dubravka Palanovića, Tene Ivane Borić, Krešimira Seletkovića, Ivana Končića, Šimona Vosečeka, Željka Brkanovića, Davora Bobića, Tomislava Uhlika te Gordana Tudora. Surađuju s mnogim glazbenicima, među kojima sa Zagrebačkim kvartetom, Zagrebačkim solistima, Zagrebačkim kvartetom saksofona, Draganom Sremcem, Ivanom Batošem, Lindom Mravunac-Fabijanić te saksofonistima kao što su Arno Bornkamp, Jean-Denis Michat, Jean-Yves Fourmeau, Lars Mlekusch, Amstel Quartet te Mobilis Quartet. Održali su više od 200 koncerata na svim poznatijim festivalima i glazbenim manifestacijama u Hrvatskoj i mnogima u inozemstvu.


Godine 2013. objavili su prvi album, Papandopulo (Croatia Records), koji je od pet nominacija za nacionalnu diskografsku nagradu Porin osvojio onu za najbolju skladbu. Unatrag nekoliko godina taj je album najprodavaniji album klasične glazbe u Hrvatskoj. Slijedili su albumi Per quattro (2015.) i Scherzo (2017.), također za Croatia Records.


Godina 2019. bila im je jedna od najuspješnijih: osim velikog broja koncerata, dobili su Diplomu Milka Trnina, te prvu nagradu na 3. Međunarodnom glazbenom natjecanju u Berlinu, a pripala im je i nagrada njujorške koncertne agencije, Manhattan Concert Artist Award. Kao pobjednik u svojoj kategoriji, Kvartet je 30. listopada 2019. nastupio u dvorani Berlinske filharmonije.


Članovi Kvarteta bave se i pedagoškim radom na muzičkim akademijama u Zagrebu, Splitu i Novom Sadu, na glazbenim školama u Zagrebu, Jastrebarskom i Samoboru, a djeluju i kao mentori-predavači na majstorskim radionicama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Zajedno su 2008. pokrenuli Školu saksofona u Jaski, međunarodni proljetni seminar u Jastrebarskom za učenike i studente saksofona. Taj iznimno uspješan projekt donio im je Nagradu Grada Jastrebarskog za 2014. godinu.


John Cage

John Cage

Foto: Paul Bergen / Redferns / promo

John Cage (Los Angeles, 1912. – New York, 1992.), vodeće ime avangardne umjetnosti i glazbe 20. stoljeća, razvio je višeslojnu karijeru skladatelja, izvođača, predavača, autora i vizualnog umjetnika. Skladba Four5 nastala je 1991. godine. Prema skladateljevoj uputi, sastoji se „od pojedinačnih tonova unutar fleksibilnih vremenskih okvira. Tonske visine ne zvuče onako kako su zapisane. Intonacija bi trebala biti jedinstvena za svakog od svirača u kvartetu, tako da unisono bude 'unisono različitosti'. Tonovi mogu biti dugi ili kratki. Kad traju, najglasniji ton trebao bi biti najmekše izveden. Vrlo kratki tonovi nemaju ograničenja što se tiče glasnoće, u rasponu čak od sf do ppp“. Djelo je dio tzv. Number Pieces (Brojevnih komada), četrdesetak kasnih kompozicija nastalih za posljednjih šest godina Cageova života (1987. – 1992.). Svako je djelo nazvao prema broju uključenih izvođača: npr. Seven je skladba za sedmoricu, One9 je deveto djelo za jednog izvođača, a 101 skladba za orkestar sastavljen od sto jednog glazbenika. Four5 je tako peto djelo za četveročlani sastav. Većina je djela skladana korištenjem Cageove tehnike time bracket (tehnike vremenskih okvira): partitura se sastoji od kratkih fragmenata (često samo jedne note, s dinamičkim oznakama ili bez njih) s uputama za izvođenje te oznakama kad fragment može početi i kad bi trebao završiti. Vremenski okviri mogu biti fiksirani (npr. od 1:15 do 2:00) ili fleksibilni (npr. od bilo gdje između 1:15 i 1:45 i do bilo gdje između 2:00 i 2:30). Djela su većinom pisana za tradicionalna glazbala, uz šest iznimaka u kojima se rabe instrumenti poput kišnoga štapa (rainstick) ili nekih japanskih tradicijskih glazbala. Djelo Four5 posvećeno je američkom saksofonistu Johnu Sampenu, uglednom izvođaču suvremene glazbe s više od 60 naručenih djela suvremenih autora na svojemu repertoaru. 

Michelle Agnes Magalhaes

Michelle Agnes Magalhaes

Foto: Camille Mcouat / promo

Michelle Agnes Magalhaes, brazilska skladateljica rođena 1979., u svojemu radu znatnu pozornost pridaje angažmanu glazbenikova tijela pri izvedbi te novim pristupima tradicionalnim instrumentima i instrumentaciji. Usredotočuje se na sirovi materijal stvarajući kompleksne zvukove unutar geometrijski nadahnutih i strukturiranih formi.


Diplomirala je kompoziciju na Državnom sveučilištu u Campinasu u Brazilu 2002., a 2010. stekla doktorat iz muzikologije na Sveučilištu u São Paulu. Od 2012. radi sa skladateljima Salvatoreom Sciarrinoom, Stefanom Gervasonijem i Chayom Czernowin. Još tijekom studija osvojila je stipendiju programa UNESCO-Aschberg koja joj je omogućila putovanja i upoznavanje suvremene glazbe diljem Europe. Skladbe su joj na programima mnogobrojnih međunarodnih ansambala za suvremenu glazbu, među kojima su Intercontemporain, Talea, Accroche Note, Multilatérale, Abstraï, Percorso, Quartetto Prometeo, 2e2m, Choeur en Scène, Vertixe Sonora, TAG Neue Musik, Soundinitiative i dr. Stipendistica je i rezidencijalna skladateljica Instituta Radcliffe (Harvard University), UNESCO-a, IRCAM-a, Biennala musica u Veneciji, zaklada FAPESP, Camargo, Siemens i Giorgio Cini, Europske komisije, Ministarstva kulture Republike Francuske i Francuskog instituta u Maroku.


Od 2013., kada se preselila u Pariz, radi s istraživačima instituta IRCAM gdje je 2019. izabrana za rezidencijalnu skladateljicu, pri čemu je kreirala kolektivno interaktivno glazbeno iskustvo putem weba - Constella(c)tions. Projekt je poduprla Europska komisija.


„Skladba After Spring je adaptacija verzije djela iz 2017., nastalog na narudžbu Filharmonije Goiás i ansambla Impact(o), čija partitura uključuje sixxen. To je instrument koji je 1979. osmislio skladatelj Iannis Xenakis, a sastoji se od metalnih, mikrotonalitetno ugođenih pločica. Teško je riječima opisati kako sixxen zvuči. Podsjeća na zvona, gamelan s Balija i Jave, kravlja zvona… Ova nova verzija utjelovljuje bogatstvo doživljaja zvuka toga instrumenta i rekreira ga u kontekstu orkestralnog seta udaraljki.


U novoj verziji sixxen je zamijenjen cjevastim zvonima, zvončićima, gongovima i činelama, što uvećava originalnu verziju u smislu raspona registra. Više od transkripcije, ovaj pokušaj pristupa orkestralnim udaraljkama nakon iskustva sa sixxenom potaknuo je, čini se, moju zvučnu imaginaciju. Djelo također daje povlašteno mjesto udaraljkama, trombonu i kontrabasu u orkestru. After Spring nadahnjuje se biljnim svijetom, u prvome redu unutarnjim, skrivenim životom u sjemenki – neizbježnim čekanjem prije nicanja i rasta.“ (M. A. Magalhaes)


Sanda Majurec

Sanda Majurec

Foto: promo / promo

Sanda Majurec diplomirala je kompoziciju u razredu prof. Stanka Horvata, i čembalo, u razredu prof. Višnje Mažuran. Usavršavala se u Semmeringu kod Ericha Urbannera i u Szombathelyju kod Michaela Jarrella. Pohađala je Ljetnu školu nove glazbe u Darmstadtu. Godine 2006. boravila je u Centru za kompozitore u Visbyju, u Švedskoj.


Njezine skladbe izvode se na koncertima i festivalima u zemlji i inozemstvu: Muzički biennale Zagreb, Dubrovačke ljetne igre, Glazbena tribina u Opatiji, Osorske glazbene večeri, Festival hrvatske glazbe u Beču, Dani makedonske muzike, Bunt festival u Beogradu, Svjetski dani glazbe u Vancouveru, festival Talk Town u Kopenhagenu. Sudjelovala je na projektu Akademije za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču Skladateljice iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Srbije.


Kao čembalistica usavršavala se na mnogobrojnim seminarima barokne glazbe i plesa Aestas musica u Varaždinu kod čembalista i dirigenta Laurencea Cummingsa. Izvodi svoje skladbe i surađuje s istaknutim umjetnicima i ansamblima. Niz godina bavila se razvojem glazbene kreativnosti na predmetu Vježbe iz kompozicije u Glazbenom učilištu Elly Bašić. Sudjelovala je na projektu Muzičkog biennala Zagreb, Knapanje, kao mentorica u osmišljavanju glazbene drame. Zaposlena je kao redovita profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.


Skladba Springs, za simfonijski orkestar, nastala je na narudžbu 29. Muzičkog biennala Zagreb. U povodu praizvedbe 28. travnja 2017. u Koncertnoj dvorani Lisinski, skladateljica je, uz ostalo, zapisala: „Osnovna formalna ideja temelji se na obliku varijacija: riječ je o jednom glazbenom sadržaju koji se provlači kroz cijeli tijek skladbe. Varijacije se ovdje trebaju shvatiti samo okvirno; ovdje postoje samo kao kostur koji omogućuje 'mesu' skladbe da se razvije na razne načine i koji mu daje potku koja ga drži na okupu.“ (S. Majurec, katalog MBZ-a, 2017.)


Skladbu Springs praizvela je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Diana Čobanova. Izvedbu je obilježio događaj kada se, na samom završetku skladbe, a ujedno i koncerta, otkvačio gong koji je, uz veliku buku i nakon neuspješnog 'lova', pao na pod. Zanimljivo je da veliki dio publike nije reagirao misleći da je tako bilo zapisano u partituri.


Matko Brekalo

Matko Brekalo

Foto: promo / promo

Matko Brekalo mladi je skladatelj iz Osijeka. Glazbeno obrazovanje počeo je u Osijeku u Glazbenoj školi Franje Kuhača i na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a nastavio na konzervatorijima Franz Schubert i Richard Wagner u Beču. Njegov skladateljski rad i razne umjetničke suradnje počele su tijekom studija kroz niz međunarodnih suradnji s mnogim ansamblima i umjetnicima, sudjelovanjem na majstorskim tečajevima te inozemnim i domaćim natječajima iz kompozicije. Vrlo rano pokazuje i zanimanje za organiziranje i produciranje umjetničkih događaja i festivala kao što su: projekt Drava KlangMobil, festival Novalis music+art, Osječka glazbena srijeda, Međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe i dr. Surađivao je s renomiranim ansamblima i umjetnicima kao što su: Günther Zechberger, Krunoslav Babić, ansambli pre-art, Con Tempora i Chromoson, Tiroler Ensemble für Neue Musik, Ratko Vojtek, Zagrebački ansambl flauta i dr. Dobitnik je dviju rektorovih nagrada Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i potpore iz Fonda Rudolf i Margita Matz Hrvatskog društva skladatelja. Od 2017. godine zaposlen je u Glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima kao nastavnik glazbeno-teorijskih predmeta. Radi i na mjestu vanjskog suradnika na Odjelu za instrumentalne studije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Osim navedenog, bavi se i glazbenim poduzetništvom te je suvlasnik u dvjema diskografskim kućama: InfraSound Trailer Music i BAM Records.


„Skladba Gaul idejno je nastala pod utjecajem tematike koja nam je zadana od organizatora, s obzirom na suradnju MBZ-a s Francuskim institutom koji ove godine slavi stoti rođendan. U samom je nazivu skladbe jasno da se radi o inspiraciji koja dolazi iz nekih davnih, antičkih vremena. Riječ je o mističnoj civilizaciji koja je obitavala diljem Europe, a tako i na teritoriju Francuske. Na istu tematiku snažno me potaknulo i gledanje TV serije Barbarians, koja se bavi tematikom vezanom uz posljednje dane galske kulture i njihova sraza s Rimskim Carstvom.


Čitajući o toj, kao što je već rečeno, u prvome redu iznimno mističnoj kulturi, odlučio sam one osjećaje koji su u meni potaknuti raznim izvorima informacija koje sam prikupljao tijekom istraživanja te prenijeti kroz suvremenu zvučnu sliku. Iz svega navedenog proizašla je četverodijelna struktura ovog simfonijskog djela koje se temelji na zvukovnim pejzažima mističnosti, barbarstva, rituala i sveopćeg plemenskog ratnog sukoba koji se konstantno prožima u svim galskim kulturama.“ (M. Brekalo)


Mirela Ivičević

Mirela Ivičević

Foto: promo / promo

Mirela Ivičević (Split, 1980.) skladateljica i performerica rođena u Splitu s adresom stanovanja u Beču, svoj skladateljski rad temelji ponajprije na „istraživanju refleksivnog i subverzivnog potencijala zvuka, koristeći se komadićima stvarnosti, premještenim iz njihova prirodnog okruženja u nadrealni akustički svijet, što u konačnici uglavnom rezultira patchworkom iznenadno promjenjivih, hiperaktivnih struktura, distorziranih pojavnosti postjugoslavenske realnosti, blokova buke i tragova tripa/hopa? popa?“ (M. Ivičević). Zaključila je studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nastavila studij medijske kompozicije na Sveučilištu za glazbu u Beču te se usavršavala kod Beata Furrera na Sveučilištu za glazbu u Grazu. Od 2010. sukreator je programa i producentica Dana nove glazbe u Splitu, a jedna je od utemeljitelja te članica Black Page Orchestra, bečkog ansambla za radikalnu i beskompromisnu glazbu našeg doba. Skladba Goldspell nastala je „kopanjem po anatomiji straha od nepoznatog kroz sound-seeing tipične noćnomorne/hororfilmne scene, poput one s kraja filma The Skeleton Key. Početna pozicija: labirint strave. Očajnički, na neuspjeh osuđeni pokušaj bijega pred utjelovljenjem užasa koje, kako to obično biva u noćnim morama/horor filmovima, planira pojesti svoju žrtvu. U utrobi spomenutog užasa, međutim, iako je potrebno određeno vrijeme za navikavanje, uopće nije toliko loše koliko se isprva činilo“. (M. Ivičević)

Ivo Malec

Ivo Malec

Foto: Boris Ščitar / Pixsell

Ivo Malec (Zagreb, 1925. – Pariz, 2019.), uz Milka Kelemena drugo je veliko ime hrvatske suvremene glazbe u prvoj generaciji nakon Drugoga svjetskog rata. Iznimno plodnu karijeru počeo je u Zagrebu, a od 1959. s velikim uspjehom nastavio u Parizu, gdje je razvio bogatu i raznoliku djelatnost, uključujući ulogu profesora kompozicije na Pariškom konzervatoriju (1972. – 1990.). U Parizu je 1960. ušao u Istraživački odjel ORTF-a te među ostalim radio s Grupom za glazbena istraživanja (Groupe de recherches musicales – GRM) koju je u to vrijeme osnovao Pierre Schaeffer. Taj pionir elektroakustičke glazbe postat će Malecov „jedini i pravi učitelj“, prema njegovim riječima, a iskustva rada u elektroakustičkom studiju Malec će pretočiti i na druga područja svojega skladateljstva te unijeti i u prvi veliki simfonijski rad Sigma za veliki orkestar iz 1963. godine. Djelo je praizvedeno 16. svibnja 1963. na Muzičkom biennalu Zagreb u tumačenju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Igora Gjadrova. Tiskom ga je objavila izdavačka kuća Breitkopf und Härtel.


„Nakon rada sa zvukovima iz mnogobrojnih i raznolikih izvora i snimanja na magnetofonsku vrpcu, upoznavši se pritom s metodama manipulacije kojima se može proizvesti toliko puno različitih transformacija, postavio sam sebi sljedeće pitanje: bi li bilo moguće primijeniti sličan pristup i na području instrumentalne glazbe?“ Upravo je Sigma, prema autorovim riječima, rezultat takva „namjernog spoja velikog, konvencionalnog instrumentalnog tijela s eksperimentalnim tehnikama kompozicije“, aktualnim početkom 1960-ih, skladana u namjeri da se ne samo „istakne kompleksnost same zvučne materije“, nego i da se pribjegne „raznim načinima improvizacije s težnjom da se u orkestru pronađu odjeci toga 'proračunatog slučaja' koji manipulacije s magnetofonima kadšto tako dobro opravdavaju“.


Blistava desetominutna kompozicija u međuvremenu je izvođena diljem Europe, a pokazala se prijelomnim ostvarenjem koje je označilo Malecov opus u cjelini. Sigma se nameće kao „istinska zvučna mašinerija“, ističe Daniel Tosi u katalogu izložbe posvećene Malecu, organizirane u Zagrebu 1985. godine. Seadeta Midžić u istom izdanju piše o Sigmi kao o „sjajno režiranoj drami zvuka“. Malecovo djelo i u cjelini demonstrira „sigurnost, snagu, ukus i ponegdje odlučnu radost geste kojom pokreće svijet zvuka“, dodaje Midžić. „Zadovoljstvo stvaranja dobiva u Sigmi svoju punu opravdanost“, nadovezuje se Tosi. Riječ je o „praskavom srazu rasprsnutih materijala, skupljenih i obrađenih u skladu s njima svojstvenim zakonitostima koje projiciraju slušanje u neke druge sfere gdje je sve moguće ali drukčije.“


Raphaël Cendo

Raphaël Cendo

Foto: Maison ONA / promo

Raphaël Cendo (Nice, 1975.) razvio je koncept instrumentalne saturacije, koji opisuje kao „posljedicu viška (pretjeranosti) u ograničenom prostoru“. Za svoj rad dobio je niz nagrada; među posljednjima je Srebrni lav Venecijanskog biennala (2020.) čime je okrunio 17 godina istraživanja. U stalnoj mijeni, njegova glazba neprestano se obnavlja i ponovno stvara artikuliranjem novih koncepata kroz energiju specifičnu za autora.


Školovao se na École normale de musique de Paris, Conservatoire national supérieur de Paris te na institutu IRCAM, uz usavršavanja kod Allaina Gaussina, Briana Ferneyhougha, Fausta Romitellija i Philippea Manouryja. Od 2009. do 2011. boravio je u Vili Medici Francuske akademije u Rimu, djelovao je kao gostujući profesor ljetne škole u Darmstadtu i na radionicama iz kompozicije u Royaumontu te se i dalje bavi pedagoškim radom.

Piše djela za međunarodno renomirane ansamble, među kojima su Itinéraire, Orchestre national d’Ile de France, kvartet Diotima, ansambli Intercontemporain, Ictus, Cairn, musikFabrik, Alternance, Nouvel Ensemble Moderne, Les Percussions de Strasbourg, Simfonijski orkestar Montréala, Orkestar radija iz Münchena. Izvode ih i dirigiraju glazbenici kao što su Miquel Bernat, Alain Billard, Daniel Kawka, Jean Deroyer, Pascal Rophé, Guillaume Bourgogne, Peter Rundel, Georges-Élie Octors i Lorraine Vaillancourt. Djela mu se redovito izvode na uglednim festivalima i manifestacijama suvremene glazbe.


Skladba Denkklänge nastala je na narudžbu Ministarstva kulture i komunikacija Republike Francuske. Praizvela ju je Filharmonija Francuskog radija pod ravnanjem Dmitrija Slobodeniouka 10. veljače 2017. u sklopu festivala Présences Francuskog radija. Tim povodom, za popratnu knjižicu festivala, skladatelj je zapisao:


„Misliti zvukove i misliti kroz zvukove (Denkklänge), pisati pokrete i timbre kao jedinu svrhu skladbe. Ne zamišljati sliku, već izazivati misao / zvuk.


Denkklänge traga za tim iskustvom: iskustvom materije, brzine s njezinim uvijek jednakim proporcijama, i energije. Ta tri temelja (materija, brzina, energija) komuniciraju kako bi stvorili odstupanja u strukturi, pokretu i višku. Gesta (drvena, limena, puhačka) oblikuje kompleksan okvir koji prolazi kroz registre i vrijeme, uznemirujući i pojačavajući harmonijske oscilacije koje iznenada izranjaju.


Reminiscencije, paradoksalni entiteti i povratak duhova: Denkklänge također pobuđuje čudne snove, noćnu glazbu ili skicu gudačkog kvarteta. Forma se umnožava, i tišina razbija, tu i tamo, svaki pokušaj govora.“ (R. Cendo)

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!