Mladost i glazbeni identitet: večer vrhunskog pijanizma i orkestralne raskoši

U četvrtak, 9. travnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Simfonijski orkestar HRT-a nastupio je pod ravnanjem svojega šefa dirigenta Pascala Rophéa na devetom koncertu ovosezonskog Majstorskog ciklusa. U središnjoj točki programa, Trećem koncertu za klavir i orkestar Sergeja Prokofjeva, kao solist nastupio je naš mladi i međunarodno afirmirani pijanist Ivan Krpan. Program povezan tematskom niti mladenačke svježine i istočnoeuropskog glazbenog identiteta, obuhvatio je i djela Krešimira Baranovića, Sergeja Rahmanjinova i Zoltán Kodályja.

Večer je otvorena Koncertnom predigrom Krešimira Baranovića, djelom koje je 1916. godine najavilo novi naraštaj hrvatskih skladatelja i koje je Simfonijski orkestar HRT-a snimio na albumu Povijesni koncert 1916. – stoljeće poslije. Baranovićev spoj slavenskog glazbenog idioma i zapadnoeuropskih utjecaja došao je do izražaja u koloristički razrađenoj interpretaciji orkestra. U razgovoru za pauzu izravnog televizijskog prijenosa s urednicom Janom Haluzom, maestro Pascal Rophé istaknuo je kako posebno cijeni skladatelje koji „vole orkestar kao živi instrument sastavljen od pojedinaca, ljudskih bića sa svojom pričom, životom, postojanjem“, što se, smatra, u Baranovićevoj partituri jasno osjeti.

Središnji dio večeri pripao je Trećem koncertu za klavir i orkestar Sergeja Prokofjeva, jednom od najizvođenijih djela klavirske literature 20. stoljeća. Prvi put ga je u svojoj dosadašnjoj karijeri – koja je osobito procvala na međunarodnoj sceni nakon pobjede na prestižnom natjecanju Busoni u Bolzanu 2017. - izveo jedan od naših najistaknutijih mladih pijanista, Ivan Krpan. Kako je sam rekao, riječ je o koncertu koji ga već dugo zaokuplja; želja da ga izvede sazrijevala je godinama, a njegova realizacija upravo na ovoj pozornici za njega ima posebno značenje. Naglasio je i da ga u ovom djelu fascinira način na koji Prokofjev „u kratkom vremenu neprestano mijenja glazbene perspektive i poigrava se očekivanjima slušatelja“, stvarajući glazbeni tok koji i danas djeluje moderno. Sjajnu izvedbu brojna publika popratila je glasnim odobravanjima i oduševljenim pljeskom, pa se umjetnik odazvao dodatkom: koralom Zovem te, Gospodine Isuse Kriste Johanna Sebastiana Bacha u obradi Ferruccia Busonija.

Maestro Rophé, koji je otkrio da je tijekom karijere ravnao svim Prokofjevljevim klavirskim koncertima, ističe Treći kao najdraži, dijelom i zbog njegove „izrazito francuske, transparentne, gotovo impresionističke orkestracije“. Govoreći o Ivanu Krpanu, naglasio je kako u njemu vidi „istinski talent“, kao i da uvijek podržava svježi pristup skladbama koji donose mladi umjetnici.

Drugi dio koncerta počeo je simfonijskom pjesmom Stijena Sergeja Rahmanjinova, koja sadrži izrazitu poetsku i slikovnu dimenziju, oblikovanu raskošnom orkestracijom. Koncert je zaključen živopisnim Plesovima iz Galante Zoltána Kodályja, djelom koje, unatoč ekonomičnoj orkestraciji, postiže iznimnu puninu i svježinu, među ostalim i ističući pojedine soliste u orkestru, osobito solo klarinetista (Marcelo Zelenčić), dok mu oslanjanje na inspiraciju mađarskim folklorom, smatra maestro Rophé, daje trajnu vitalnost.

Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije. Snimke su dostupne na platformi HRTi i u Slušaonici Hrvatskoga radija.