Slavenske slike s francuskim izvrsnošću

Zaključak ove sezone Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a, u četvrtak, 5.lipnja 2025., protekao je u svečanom i slavljeničkom tonu s grandioznom završnicom u Slikama s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog u glasovitoj orkestraciji Mauricea Ravela. Program je predvodio maestro Pascal Rophé, a solist u središnjoj točki – Prvom koncertu za violončelo i orkestar Dmitrija Šostakoviča - bio je Edgar Moreau. Koncert je počeo Simfonijskim scherzom našega skladatelja Krešimira Baranovića.

Slavenske slike s francuskim izvrsnošću – tako bi se moglo sažeti ozračje koncerta kojim je Pascal Rophé završio svoju treću godinu, prvi mandat, na čelu Simfonijskog orkestra HRT-a. Pred njim je još jedan mandat šefa dirigenta. Kako naglašava, svaki program u Majstorskom ciklusu vodi prema idućem programu, pa je tako osmislio i koncerte za sljedeću sezonu. „Vi znate da volim zamisliti kako vodim orkestar u određenom smjeru po pitanju kvalitete rada, pristupa glazbi i oni mi to vrlo lijepo uzvraćaju. Orkestar je fantastično napredovao. Solisti koji dolaze svirati s nama to primjećuju i mole nas da ponovno dođu raditi s nama. To je dobar znak“, rekao je u razgovoru s muzikologinjom Janom Haluzom za pauzu izravnog televizijskog prijenosa.

Nagrađivani francuski violončelist, razgranate međunarodne karijere, profesor na Pariškom konzervatoriju gdje je i sam studirao, te istinski predstavnik tzv. francuske škole violončela, Edgar Moreau, vratio se pred Simfonijski orkestar HRT-a nakon deset godina. Tada je, kao dvadesetogodišnjak, nastupio kao solist na Trgu kralja Tomislava. I on je primijetio da su glazbenici orkestra napredovali te da je orkestar na sjajnom putu: „Ima mnogo mladosti, vatrenosti, energije, i divno je to imati na Šostakovičevom koncertu.“ Kako je otkrio u pauzi izravnog prijenosa, s maestrom Rophéom surađuje već 15-ak godina, a upravo je Šostakovičev Prvi koncert za violončelo i orkestar bila i njihova prva suradnja. Zahtjevno Šostakovičevo djelo smatra „vrlo deprimirajućom glazbom“ koja se temelji na tehnici i kromatici, no iako odiše prepuštanjem i rezigniranošću, sadrži i puno nade. Prijelomni trenutak je opsežna solistička kadenca u kojoj „morate zadržati smirenost da biste poslije sve razvijali i na kraju dolazi krik iz srca i sve se lomi“, opisao je tu duboko potresnu glazbu, koju je znalački i proživljeno prenio publici u dvorani Lisinski. Impresivan zvuk njegova violončela iz 1711. godine doživjeli smo i u Sarabandi iz Druge suite za solo violončelo Johanna Sebastiana Bacha u dodatku.

Koncert koji je počeo iskričavo, jednim od najprepoznatljivih djela hrvatskog nacionalnog smjera između dvaju svjetskih ratova, Simfonijskim scherzom Krešimira Baranovića, završio je istinskim slavljem instrumentalnih boja i orkestralnih suzvučja – Slikama s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog u orkestraciji Mauricea Ravela. Veličanstveno djelo izuzetne dramaturgije i sugestivnosti, maestro Rophé, opisao je kao put kroz glazbu i slikarstvo, otkrivajući koliko je glazbenicima zadovoljstvo svirati tu glazbu. „Zaista lijep završetak ove predivne sezone“, zaključio je.

Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija i televizije. Snimke su dostupne na platformi HRTi i u Slušaonici Hrvatskoga radija.