Zbor HRT-a „dolazi do punog izražaja te osvaja osjećajem za dramatiku i snažnom, uravnoteženom izvedbom“

Album Judita, objavljen u izdanju BR-Klassik, kao snimka izvedbe održane u kazalištu Prinzregententheater u Münchenu 2024. godine, i dalje niže pohvalne recenzije. Snimka uživo, na kojoj je uz soliste i Orkestar Minhenskog radija pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, sudjelovao i Zbor Hrvatske radiotelevizije, a koja uz operu Judita Frane Paraća sadrži i Ples Barunice iz Paraćeva baleta Carmina Krležiana, sada je dobila i recenzije na portalima Pizzicato i Rondo Magazin, specijaliziranima za klasičnu glazbu. Recenzije prenosimo u cijelosti u prijevodu Maje Oršić Magdić.

PIZZICATO: Jedan hrvatski ep

13. 10. 2025.

Frano Parać: Judita; Sofija Petrović, Evelin Novak, Diana Haller, Stjepan Franetović, Matteo Ivan Rašić, Ivica Čikeš, Matija Meić, Sava Vemić, Zbor Hrvatske radiotelevizije (HRT), Orkestar Minhenskog radija, Ivan Repušić; # BR Klassik 900357; snimka 12/2024., objava 10.10.2025. (69'57).

S ustrajnošću vrijednom divljenja Ivan Repušić pretražuje glazbenu literaturu svoje hrvatske domovine i opetovano nam predstavlja vrijedna djela, jedva poznata izvan Zagreba. Dirigent se pritom može smatrati sretnikom što surađuje s orkestrom i izdavačkom kućom koji tu strast očito dijele. Pa ipak, Repušić bi trebao pripaziti da se ne izloži prigovoru o jednodimenzionalnosti svojeg repertoara.

Nakon što je prije nešto manje od mjesec dana objavio Hrvatsku misu Borisa Papandopula, sada slijedi opera Judita Frane Paraća.

Judita se temelji na hrvatskom epu iz 16. stoljeća koji govori o biblijskom gradu Betuliji i njegovoj borbi za slobodu. U Hrvatskoj je ta tema aktualna još i danas, jer je ta zemlja opetovano morala strahovati za svoju neovisnost i boriti se za nju.

Svoju operu iz 2000. Frano Parać oblikuje snažnim glazbenim slikama, kojima Ivan Repušić i njegov ansambl u svojoj interpretaciji u potpunosti udovoljavaju. On navodi Orkestar Minhenskoga radija na muziciranje s energijom, intenzitetom i bogatstvom zvučnih boja te izražajnim gestama naglašava dramatičnost zbivanja sve do sukoba Judite i Holoferna, koji pritom doslovno gubi glavu. Uvijek iznova pojavljuju se folklorno intonirani tonovi i ritmovi koji jasno smještaju priču u hrvatski kontekst i učvršćuju epski karakter predloška.

Sofija Petrović utjelovljuje Juditu sa snažnom vokalnom silinom, kao ratnicu u kojoj se očituje neukrotiva volja za slobodom.

Ne beznačajnu ulogu u ovoj operi ima i zbor kao narod Betulije. Zbor Hrvatske radiotelevizije u toj ulozi doista dolazi do punog izražaja te osvaja osjećajem za dramatiku i snažnom, uravnoteženom izvedbom.

Guy Engels (izvor: pizzicato.lu)

RONDO MAGAZIN: Frano Parać - Judita

11. 10. 2025.

Sofija Petrović, Evelin Novak, Diana Haller, Stjepan Franetović, Matteo Ivan Rašić, Ivica Čikeš, Matija Meić, Sava Vemić, Zbor Hrvatske radiotelevizije (HRT), Orkestar Minhenskog radija, Ivan Repušić

BR-Klassik/Naxos 900357 (70 min., 11&12/2024)

Teško da postoji još neki suvremeni dirigent koji, poput Ivana Repušića, svoj položaj šefa dirigenta – u ovom slučaju Orkestra Minhenskoga radija – uvijek iznova iskoristi i za predstavljanje glazbe svoje zemlje. To je lijepo već zato što taj orkestar iz njegovanja rijetkih, zaboravljenih i neotkrivenih djela crpi dio svoje opravdanosti. A to je dobro i za Hrvatsku, Repušićevu domovinu, i njezinu glazbu.

Njegov najnoviji pothvat posvećen je čak jednom suvremeniku, Frani Paraću, rođenom 1948., koji se svojim čas grubim, čas nježnim, uvijek efektno dramatičnim zvukovima nalik na filmsku glazbu, ne mareći odviše za stilove i -izme, prometnuo od neobuzdanog rock glazbenika u uglednog profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njegova biblijska opera Judita iz 2000., prikladno sažeta u dva čina, sedam slika i nešto više od sat vremena trajanja, temelji se na istoimenom hrvatskom nacionalnom epu Marka Marulića. On je borbu tog biblijsko-mitskog lika protiv Asiraca na čelu s Holofernom tumačio, dakako, kao vječnu borbu maloga hrvatskog naroda protiv njegovih tlačitelja iz Mletaka i Turske.

Tako se i ovo uzbudljivo, napeto glazbeno kazalište te njegova vrlo posebna vrsta moderna glazbenog jezika povezuje sa znatno starijim jugoistočnoeuropskim folklornim tradicijama. Sve to buja u kasnoromantičnom stilu, ali dobro funkcionira (zborovi) i u staroslavenskim crkvenim tonalitetima. Sofija Petrović, koja je u zadnji čas uskočila u naslovnu ulogu za koncert u Münchenu koji se i snimao, ima zemljano-osebujnu boju glasa koja snažno podsjeća na Latvijku Elīnu Garanču, što slušanje čini fascinantnim (to vrijedi i za ostale angažirane pjevače). Sve do trenutka kad padne glava Holoferna (moćni bas Ivice Čikeša). Kratak baletni stavak ujedno prikladno zaokružuje ovaj osebujni susret s dijelom jugoistočne Europe.

Manuel Brug (izvor: rondomagazin.de)