Jazz orkestar HRT-a oduševio (ex)Kontesu

Jazz orkestar HRT-a u petak je, 6. lipnja, u centru zagrebačke klupske scene – Klubu kazališta Komedija održao koncert kojim je sve koji su došli proveo kroz povijest orkestralnog jazza.

O stoljetnoj povijesti jazza publici je nadahnuto govorio umjetnički voditelj Jazz orkestra HRT-a – Miron Hauser, koji je još jednom pokazao da se odlično snalazi u istovremenim ulogama dirigenta i voditelja / edukatora.

Program je otvoren skladbom člana Jazz orkestra HRT-a, Marka Šolmana I Wonder Why I Had To Fall For You koja, iako pisana u 21. stoljeću, priziva zvuk i atmosferu 20-ih godina 20. stoljeća u Americi za vrijeme prohibicije i rada ilegalnih plesnih klubova u kojima se plesalo na popularnu plesnu glazbu kakva je u to vrijeme bio jazz.

U Klubu kazališta Komedija redali su se poznati svjetski jazz standardi kao što su: Sing Sing Sing Louisa Prime; Tutti For Cootie Dukea Ellingtona, Hay Burner Sammya Nestica, Moanin' Charlesa Mingusa – u kojem je Damir Horvat pokazao sve boje bariton saksofona i svog talenta, a u stopu ga je pratio trombonist Janez Hrastovšek. Nakon New Haitian Fight Song Charlesa Mingusa, na red je došla i nezaobilazna Intima Miljenka Prohaske koja je prva, za sada i jedina, hrvatska skladba koja je postala svjetski jazz standard.

Slijedile su Groove Merchant Jeromea Richardsona; Winning The West Billa Holmana, Lickety Split Jimma McNeelya – težak zalogaj, prema riječima maestra Hausera, kako za svaki jazz orkestar tako i za publiku, no u interpretaciji sinoć baš raspoloženog Jazz orkestra HRT-a to uopće nije izgledalo tako.

Solisti Jazz orkestra HRT-a mahom su oduševljavali publiku u (bivšoj) Kontesi – Joe Kaplowitz letećim prstima na klaviru, Elvis Penava virtuoznim solažama na električnoj gitari. Davor Križić i Boris Majcen solima na trubi i krlinici mamili su pljesak i oduševljenje, baš kao i Mihael Györek, Mario Bočić i Vojkan Jocić na saksofonima. Miro Kadoić svojim klarinetom, a posebno težak zadatak imao je bubnjar Miloš Grbatinić jer se za svaku stvar prilagođavao vremenu i ritmu u kojem je nastala. Svojim solima oduševio je i orkestar i publiku.

Za kraj programa maestro Hauser odabrao je skladbu Vehni vehni, fijolica, kako je rekao, genijalnog Luke Žužića, još jednog plodnog skladatelja ujedno i člana Jazz orkestra HRT-a. Ne samo da je napisao odličnu skladbu nego i svojim solom na trombonu još jednom potvrdio da mu jednako dobro ide i sviranje i skladanje i aranžiranje.

Dugotrajan i snažan pljesak izmamio je još i izvedbu autorske skladbe Mirona Hausera – La Ultima - s njegovog, Porinom nagrađenog albuma Moja Kuba, kojom je završila prava glazbena šetnja jazz standardima kroz povijest orkestralnog zvuka punokrvnog big banda.

Koncert je organiziran u suradnji Hrvatske radiotelevizije i Kluba kazališta Komedija.